U dubini srca postoji tiho mjesto gdje Bog neprestano govori čovjeku. Korizma je vrijeme kada nas Crkva poziva da se vratimo upravo tamo – u nutarnju tišinu gdje duša susreće svoga Stvoritelja.

To je put ogoljenja i slobode. Post nas oslobađa od navezanosti, molitva čisti pogled srca, a djela ljubavi šire prostor za Božju prisutnost. U toj nutarnjoj pustinji Bog tiho djeluje: lomi tvrdoću, liječi rane i pali novu žeđ za Njim.

Korizma je poput duhovnog proljeća. Ono što je bilo suho ponovno oživljava, a duša, pročišćena i smirena, postaje sposobna primiti svjetlo Uskrsa.

Krist ide pred nama ovim putem – kroz pustinju, kroz tamu, kroz križ – kako bi nas doveo u puninu života.